<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

nedjelja, 04.05.2008.

Ovdje cete citati, ali vrijedi!

Novo štene u kući


Neopisiv je osjećaj kada štene prvi puta stigne u vaš dom. U ovom dugom postu podijelit ćemo život prekrasnih štenaca u nekoliko faza i pomoći vam da ih bolje shvatite.

1. Faza
od rođenja do 3. tjedna:
Štenad je tada u potpunosti ovisna o majci. Tada su štenci još slijepi i osjećaju jedino miris i majčinu toplinu. U takvoj najranijoj dobi mogu se hraniti isključivo mlijekom zbog nerazvijenih zubi. Ne smijete ih dirati dok su tako mali a i budite oprezni jer dok prilazite štencima kuja će vas imati neprestano na oku za svaki vaš krivi pokret mogla bi vas napasti ili čak ugristi osobito ako vas ne poznaje.

2. Faza
Od 3. do 6.tjedna
Štenad još uvijek ovisi o majci ali tada vidi i čuje. Pomalo istražuje svijet oko sebe i igra se s braćom i sestrama. Možete ih umjereno maziti pod budnim okom kuje ali ne pretjerujte. Štenad će početi razvijati buduće odnose s drugima u leglu i primijetiti ćete da je jedan od štenaca dominantniji i jači tako što će uvijek biti prvi na redu za hranjenje, gurkat će druge u leglu i ljutit će se kad mu netko bude htio uzeti igračku ili se na grub način igrati s njime.
Isto tako možda jedan od štenaca bude slabiji i pazite da ga tada majka ne zapostavlja.
Štenad će prihvatiti položaje u leglu ali i kuja isto. Koliko se ona vama činila strpljiva s štencima kada stvarno pretjeraju više se neće usručavati zarežati na njih.

3. Faza
Od 6. do 9. tjedna
U ovom razdoblju štenad još sisa no u 8 mjesecu spremni su odvojiti se od majke i otići u novi dom. Dok se to ne dogodi oni će sve više vremena provesti u igri ili odmaranju.
Tada je vrijeme za ranu socijalizaciju. Majka će ih učiti osnovnim stvarima kroz igru i strogo režanje- znak da su pretjerali. Polako ih možete učiti na kruću hranu a bilo bi dobro da je u početku pomiješate s toplim mlijekom kako bi bila mekša a naravno do prve godite davat ćete im obavezno junior hranu koja će sve više postati zamjena za majčino mlijeko.
U osmom tjednu kad usvojite štene shvatite da će to ispočetka biti malo traumatično za njega zbog odvojenja od braće, sestara i posebice majke. Možda će biti nervozno ili cviliti ali uz malo brige to će prestati. Štene će tad pokazati svoju pravu ćud- nestašno, zaigrano i jako znatiželjno. Ne zaboravite kad štene dođe u novi dom počinite kako želite nastaviti. Ne uzbuđujte se previše te shvatite da su psići jako pametni, stavite štene jednom na sofu i ono će misliti da mu je tamo mjesto, pustite ga jednom da spava na krevetu i ono će zaključiti da je to ugodno mjesto za odmor.

3.Faza
Od 9. do 12 tjedna
Štene se priviknulo na novi dom i vlasnika. Počnite ga učiti redu. Istina slatko je i samo jedan njegov pogled bit će dovoljan da mu dopustite bilo što. No budite ustrajni. Napravite raspored i podijelite brigu za psa međusobno u obitelji. Raspored stavite na vidljivo mjesto u kući i pripazite da ga se ukućani pridržavaju. Može izgledati otprilike ovako:

O MAXU SE PRVENSTVENO BRINE……..
MAX SPAVA U…..
TOČNO ODREĐENO VRIJEME KAD MAX TREBA UČITI JE….
VRJEME ZA MAXOVO JELO JE…..UJUTRO I…..NAVEČER
MAXA U ŠETNJU TREBA IZVODITI U…..(mjesto) U….(sati)
RAZMISLITE O MAXU PLANIRATE DAN
MAXU NE SMIJETE DAVATI…..
MAX NE SMIJE IĆI U……(prostorije, neka određena mjesta)
MAX IDE VETERINARU…
BROJ VETERINARA ZA HITNE SLUČAJEVE JE……
Razmislite i o imenu štenca. Psi se najbolje odazivaju na kratka imena poput Max, Rex, Ben..
Ime neka bude jasno da se ne osjećate neugodno dok ga izvikujete u parku.

4.Faza
od 3. do 6. mjeseca.
Štene je već odavno dio vaše obitelji i počinju prvi problemi i neredi. Evo rješenja:
PROBLEM: Ižvakane cipele
RJEŠENJE: Štencu rastu zubi, on treba i voli žvakati opskrbite ga igračkama

PROBLEM: Vršenje nužde u kući
RJEŠENJE: Možda možete naći pijesak da u njega vrši nuždu a ako ne prije i poslije jela izvedite ga van , uvijek na isto mjesto. Uskoro će se naviknuti, a kad god obavi nuždu u kući ukorite ga i izbacite van.

PROBLEM: Bježi u susjedne vrtove
RJEŠENJE: Osigurajte svoj posjed da ne može otići i izvodite ga češće u šetnju a kad prekrši to pravilo ukorite ga i kaznite. Kasnije se ispričajte susjedima.

PROBLEM: Pokazuje agresivnost prema drugim psima
RJEŠENJE: Ponaša se zaštitnički zbog vas, češće ga izvodite u park i polako upoznavajte s drugim psima ali ne svima odjednom. Možda možete s susjedima organizirati okupljanja štenadi gdje će se sprijateljiti i upoznati s drugim štencima i postati društven pas.

PROBLEM: Strah od veterinara
RJEŠENJE: Mnogi se psi boje veterinara a u tom slučaju ne možete ništa postići sami zato zamolite veterinara da štencu polako i postupno prilazi i da se prije nego ga cijepi poigra s njime ,da ga pomazi i za dobro ponašanje nagradi poslasticom. To je siguran recept za prerastanje straha od veterinara.

Također u ovom razdoblju morate dresirati svog psa. Osnovne naredbe su:
Sjedi!, lezi!, šapa!, čekaj! , dođi! i uz nogu!!
Zapamtite: samo strpljenje!!!

5. Faza
Od 6. do 12 mjeseca
Štene postaje pas. Dosegnut će punu veličinu i karakter. Vaša briga i ljubav su se isplatile.
Od malenog štenca dobili ste prekrasnog, zdravog i dobro odgojenog psa. Morate se i dalje brinuti za njega i poštivati raspored koji ste napravili. Pas stječe iskustva cijelog života. Isto tako kao što možete poboljšati njegov karakter možete ga i pogoršati. Zato oprez. Psu ćete trebati jednako sada i za 10 godina pa mu omogućite najbolji život uz odlične uvjete i puno brige i ljubavi i isplatit će se i njemu i vama. Vidjet ćete.

Socijalizacija šteneta

Socijalizacija, odnosno navikavanje psa na različite podražaje iz njegove okoline najvažniji je proces u razvoju psihičkih osobina jednog psa. Mnogi uzgajivači, a posebno (novopečeni) vlasnici pasa, ne razumiju istinsku vrijednost socijalizacije. Također, mnogi su vlasnici pasa skloni vjerovati izjavama ´stručnjaka´ kada im kažu da svog psa ne trebaju ničemu podučavati prije nego što napuni šest ili čak devet mjeseci.
Nije točno da štene počinje učiti tek u starosti od sedam-osam tjedana, a da nije sposobno ništa ´ozbiljno´ učiti sve dok ne dođe u neku ´odrasliju´ dob. Ono počinje učiti onog trenutka kada dođe na svijet. Mnogi uzgajivači zaboravljaju tu činjenicu, pa svoje štence drže izoliranima od vanjskih utjecaja gotovo tijekom cijelog vremena koje štenci provedu kod njih, da ih slučajno ne bi previše izložili svijetu oko njih. To je uistinu velika šteta, jer nije moguće štene previše izložiti novim stvarima: ljudima, mjestima, drugim životinjama, nepoznatim zvukovima, prirodnim preprekama... a upravo to predstavlja socijalizacija.

U prvoj, neonatalnoj fazi razvoja štene je sposobno tek sisati i spavati. U tom razdoblju već mu se razvija i osjetilo okusa. Štene je sposobno i osjećati bol, iako mu još uvijek nije do kraja razvijen centar za bol u mozgu. Majka-kuja liže ga po trbuhu da bi ga potaknula na obavljanje nužde. Tijekom tog razdoblja, uzgajivači bi trebali vrlo nježno i pažljivo postupati sa štencima i svakodnevno ih uzimati u ruke (gladiti ih).

Druga faza, ujedno i prva kritična faza, je prijelazni period koji počinje u razdoblju kada je štene staro između dva i tri tjedna, a u kojem štenci progledavaju i počinju čuti. Idalje ih se treba uzimati u ruke, a treba ih se i početi navikavati na pozadinske zvukove, primjerice umirujuću glazbu s radija, da bismo smanjili mogućnost da ih preplaše iznenadni zvukovi. Početkom razdoblja socijalizacije, s otprilike tri tjedna, štene već može hodati, čuti, osjećati, mirisati i vidjeti, ali mu se ta osjetila neće u potpunosti razviti sve do 12. tjedna života, ponekad i duže. Sa približno tri tjedna, štene već može jesti mekanu hranu i to je otprilike trenutak kad njegova majka prestaje brižno čistiti nakon što štene obavi nuždu i vrijeme je da ljudi preuzmu brigu o tome. Sada štene već napušta svoju košaru ili kavez (ovisi gdje su majka i štenci smješteni) i odlazi obavljati nuždu negdje drugdje. Prirodno su psi čiste životinje i ne vole vršiti nuždu na mjestu gdje spavaju i obitavaju, ali ako se odmalena ostavljaju u prljavim i nehigijeniskim uvjetima, kasnije će ih biti puno teže naučiti vršenju nužde na mjestima koja mi smatramo prikladnima.
Možda zvuči nevjerojatno, ali štene koje odrasta u prljavim životnim uvjetima, razlikuje se od onog koje odrasta u čistim uvjetima i koje se, od trenutka kada je sposobno za samostalno vršenje nužde, uči obavljanju fizioloških potreba na, primjerice, novinama. U ovom razdoblju psi se počinju igrati sa svojom braćom iz legla. U početku je to vrlo nespretna igra, ali kako vrijeme prolazi i štenci postaju koordiniraniji, a i njihovi mišići se razvijaju. Od tog vremena, svako bi se štene iz legla trebalo svakodnevno upoznavati s novim ljudima, predmetima, zvukovima i aktivnostima.

Ako ste u leglu uočili štene koje pokazuje znake plašljivosti, njega bi trebalo posebno nadgledati, tako da ga se može socijalizirati u većoj mjeri nego ostale štence. Također, ozbiljni uzgajivači, kojima je stalo do kvalitete njihovih legala NE bi smjeli dalje pariti (u uzgojne svrhe) takvo štene!Kada štene napuni pet tjedana, već ima razvijeno pamćenje i koristit će mu igra od koje će nešto i naučiti, naravno, uz stalnu, dnevnu pažnju koju će mu njegov uzgajivač poklanjati. Uzgajivači ne bi trebali potcjenjivati ovu fazu u razvoju šteneta, jer je to razdoblje u kojem ono može puno toga naučiti. Primjerice, štence se može naučiti (svakog posebno, ali i sve zajedno), da slijede čovjeka, koristeći pljeskanje rukama, zvižduk, trčanje (od njih, a ne prema njima), igračke ili pseće poslastice. Također, štence se u tom razdoblju može (na)učiti i da mirno podnose da ih netko nosi u rukama ili da miruju dok ih netko pregledava ili mazi ili češlja… Prostorija u kojoj štene obitava trebala bi izgledati kao dječje igralište: puna prepreka, igračaka i raznih predmeta, prikladnih za štence određene pasmine i tog uzrasta.

U razdoblju između šest i osam tjedana u leglu je već snažnije izražen društveni poredak. Iz tog razloga, štence se ne bi trebalo odvajati od ostatka legla i majke prije nego što navrše minimalno 7 tjedana. Potrebna im je disciplina koju im pruža majka, a ona im ujedno postavlja i granice ponašanja. Primjerice, ako je (u igri ili u bilo kojoj drugoj situaciji) prejako ugrizu, majka kuja će im jasno pokazati da takvo ponašanje nije poželjno. Također, štenci moraju shvatiti da postoje granice u njihovom ponašanju i kada više ne sišu. Zanimljivo je da su uzgajivači nekih, potencijalno agresivnijih pasmina, primijetili da štenci koji ostaju u leglu do 12. tjedna starosti, pokazuju veći stupanj socijalizacije i manju sklonost griženju, od onih koji napuštaju leglo sa 7-8 tjedana starosti.

Nadalje, za uzgajivače je važno da shvate da psi kojima u tom osjetljivom razdoblju socijalizacije nije posvećivana dovoljna pažnja, mogu imati trajnih problema s neovisnošću, plašljivošću te većoj ovisnosti o drugim psima nego o ljudima. Nove vlasnike, s druge strane, trebalo bi upozoriti da štenci ne bi trebali spavati u istoj prostoriji s drugim kućnim ljubimcima te da bi ih trebalo šetati same i igrati se s njima odvojeno, kako bi bavljenjem sa štenetom uspjeli razviti i kvalitetan individualni odnos, a ne oslanjajući se na nagon čopora u potpunosti prepustili odgoj šteneta starijim psima. Naravno, to bi trebali raditi i svi uzgajivači, jer tek uz pažnju, povezanu sa socijalizacijom, štene može ostvariti svoj puni potencijal. U trenutku kada mijenja dom, štene se ne bi trebalo bojati nikakvih radnji, niti normalnih aktivnosti te bi moralo biti sposobno za normalan nastavak svog razvoja, a na uzgajivačima je i da objasne kupcima neke osnove o životu sa psom i važnosti daljnjeg rada sa njim.

Dobro je znati i za tebe i za tvog psa!

ZAŠTO PAS LIŽE RANE NA TIJELU?
Poznato je da rane kod pasa zarastaju prije nego rane kod ostalih domaćih životinja. Pas liže svoje rane kad se povrijedi kako ne bi došlo do infekcije. U slini psa nalaze se sastojci (karbonati, natrij, globulin) koji osvježavaju ranu, dezinficiraju je, suše i tako ubrzavaju zacijeljenje.

ZAŠTO PSI JEDU TRAVU?
Poznato je da se pas nekada isključivo hranio mesom životinja koje je ulovio, danas zvijeri pri ulovu najprije pojedu iznutrice (u želucu ima trave). Danas se pas uglavnom hrani 1/3 mesa i 2/3 ostalih proizvoda. Primjećujemo da pas jede travu ali ne svaku već tzv. pasju travu. Travom si olakšava probavu. Kada se pas čisti, često proguta i nešto dlaka koje mu ostanu u želucu. Trava mu pomaže da dlaku lakše povrati. Sama trava također pospješuje funkcije crijeva i želuca te u tijelo unosi i potrebnu dozu vitamina.

ZAŠTO PAS ZAKOPAVA HRANU?
Kada pas raspolaže s većom količinom hrane, zbog straha da je sutra možda neće imati, zakopava je u zemlju ili pijesak. To u prirodi rade šakali i vukovi. Ta hrana psu ne služi samo kao rezerva, nego zakopano meso i druga hrana zbog vlage u zemlji sazrije i fermentira. Na taj način hrana postaje ukusnija i lakše probavljiva.

ZAŠTO, KADA POČNE LAJATI JEDAN PAS, LAJU l SVI OSTALI PSI U SUSJEDSTVU?
Poznato je da je nekada pas živio u čoporu i da je društvena životinja. Prilikom zbližavanja čovjeka i psa društvenost prema drugim psima je oslabila. Postao je privržen svome vlasniku kojeg doživljava kao vođu čopora. Naravno, ne zaboravlja svoje porijeklo. U psu se bude uspomene na čopor, na noćno zavijanje (danas samo kod vukova i šakala). Ako pas najavi neku promjenu u svojoj okolini isto naprave (počnu lajati) svi psi u susjedstvu, bez obzira stoje kod njih sve mirno. To je odraz njihove uzajamne brige i pomoći u spomen nekadašnjeg zajedništva u čoporu, iako bi se u međusobnom susretu sigurno potukli.

ZAŠTO PSI TRČE ZA VOZILIMA?
Svatko od nas imao je priliku vidjeti psa kako trči za automobilom i želi ga ugristi, a kad mu to ne uspije, s repom među nogama vraća se natrag u svoje dvorište. To je refleks prastarog načina lova koji je bio pasja potreba: da ugrize divljač, zadavi je i time priskrbi plijen za sebe i gospodara. Nos mu ukazuje da je auto stroj od željeza, oči i razum mu kazuju da je njegov trk uzaludan. Pas se ponaša nagonski.

ZAŠTO PSI PREDNJIM l ZADNJIM NOGAMA GREBU PO ZEMLJI?
Vukovi na svojim stazama a posebno na križanjima zadnjim nogama grebu po zemlji te na taj način ostavljaju znakove raspoznavanja, kao orijentaciju za čopor koji ih slijedi. Na isti način psi obilježavaju svoj teren da bi iza njih ostao bilo kakav trag. Namjena tih tragova je da upozori i obavijesti ostale pse da je tuda prošao te da računaju na susret s njim.

ZAŠTO PAS KRUŽI KADA ŽELI LEĆI?
Iz iskustva znamo da svaki pas prije spavanja više puta kruži oko ležaja te zatim legne. To čini u kućici, u stanu ili na livadi. Tu pojavu je pas naslijedio od predaka koji su izabirali ležajeve u kakvoj udolini kako bi se što ugodnije smjestili. Mnogi nagonski postupci današnjeg psa podsjećaju na instinktivne (nagonske) radnje njegovih predaka koje su morali upotrebljavati da bi opstali.

ZAŠTO PAS DAHĆE?
Pas se ne znoji i dahtanjem, otvorenih usta i isplaženim jezikom se rashlađuje, odnosno regulira temperaturu tijela. Normalna temperatura psa je 38,5 C.

Deset molbi jednog psa

1. Moj život traje 10-15 godina. Svaki rastanak od tebe za mene znači patnju. Razmisli o tome prije nego me uzmeš.
2. Daj mi vremena da shvatim što od mene tražiš.
3. Imaj povjerenja u mene, ja živim od toga.
4. Nemoj se ljutiti na mene i nemoj me za kaznu zatvarati. Ti imaš svoj posao, svoju razonodu, svoje prijatelje, a ja imam tebe.
5. Govori katkad sa mnom. Iako tvoje riječi ne razumijem, ipak poznajem tvoj glas koji mi se obraća.
6. Znaj, kako god se sa mnom postupalo, ja to nikad ne zaboravljam.
7. Razmisli, prije nego me počneš tući, da bi moje čeljusti s lakoćom mogle zgnječiti kosti tvoje ruke, ali ja to nikada ne radim.
8. Prije nego me kod rada grdiš kao “nevaljalog”, “tvrdoglavog” i “lijenog” psa, razmisli: možda me muči neprikladna ishrana, možda sam bio predugo izložen suncu ili imam istrošeno srce.
9. Brini se za mene kad postanem star, i ti ćeš jednom ostariti.
10. Prati me na mom posljednjem putu. Nemoj nikad reći “Takvo što ja ne mogu gledati” ili ”Neka se dogodi u mojoj odsutnosti”. S tobom je za mene sve lakše.

Tvoj pas

Hrana- poslastice i otrovi

Baš kao i njihovim vlasnicima, i psima treba uravnotežena prehrana koja sadrži prave količine bjelančevina, masti, ugljikohidrata, trinaest različitih vitamina i dvadeset različitih minerala kako bi ostali u najboljoj formi. Ove hranjive tvari moraju se davati ne samo u pravim količinama nego i u pravim odnosima kako bi hrana bila potpuna i uravnotežena. Ishrana samo mesom mišića nije prikladna za sve pse. Preci naših ljubimaca ne bi pojeli samo mišiće već cijelo tijelo svog plijena: kosti, unutrašnje organe, sadržaj crijeva, kožu i dlaku. Tako bi osigurali dovoljno hranjivih tvari koje inače ne bi dobili da su jeli samo meso mišića.Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Ali koje to tvari vaš pas treba za dug i zdrav život?

Voda
Voda je ključna i u prehrani psa. Njegovo se tijelo sastoji od 70% vode, a tekućinu koju svakodnevno gubi treba nadoknaditi. Nadalje, voda je nezamjenjiva u mnogim metaboličkim procesima. Neka vaš pas uvijek ima dovoljno svježe vode u svojoj zdjelici. Ne preporučujemo mlijeko jer može uzrokovati proljev.

Bjelančevine
Bjelančevine su osnovne sastavnice stanica. Tijelu treba mnogo bjelančevina posebno za izgradnju mišićnog tkiva. Meso i riba sadrže mnogo bjelančevina, ipak, i neke biljke, poput soje, imaju visok sadržaj bjelančevina. Usput napominjemo da psima treba duplo manje bjelančevina nego mačkama. Zbog toga se razlikuje njihova gotova hrana.

Mast
Mast je važan izvor energije. Nadalje, određeni vitamini topljivi su u mastima, što znači da ih tijelo može apsorbirati samo ako istovremeno dobija i mast. Posebne masne kiseline važne su za zdravlje kože i krzna vašeg psa. Ali pazite jer previše masti donosi i dodatne kilograme, a to važi i za pse.

Ugljikohidrati
Ugljikohidrati su važno gorivo jer opskrbljuju tijelo energijom koja se brzo oslobađa. Ugljikohidratima su bogati posebno riža, žitarice, tjestenina i šećer. Ugljikohidrati iz biljaka moraju se prvo skuhati kako bi ih vaš pas mogao probaviti i iskoristiti.

Minerali
Minerali su tvari koje su prisutni u različitim strukturama unutar tijela. Kalcij je naprimjer najvažnija građevna tvar kostiju i zubi, fosfor se nalazi u mišićima, željezo u crvenim krvnim zrncima. Nedostatak određenih minerala uzrok je mnogim problemima. Pravi odnos kalcija i fosfora ključan je za razvoj štenaca. I u ovom se slučaju rade česte greške s prehranom.

Vitamini
Vitamini većinom pridonose održavanju metaboličkih funkcija. Vitamin A važan je za vid, vitamin B za živčane stanice, vitamin D za kosti, vitamin E štiti kožu i vitamin K pomaže u zgrušavanju krvi. Samo vitamina C ne treba u hrani za pse i mačke jer ga oni samo mogu sintetizirati.

Vlakna
Vlakna su oni sastojci hrane koji se izlučuju neprobavljeni. Oni pomažu probavi, a većinom se nalaze u biljnoj hrani. Manjak vlakana uzrokuje zatvor.

Što pas ne smije jesti:

Čokoladu. Shvatite ovu rečenicu ozbiljno da i MALE KOLIČINE ČOKOLADE MOGU UBITI VAŠEGA PSA...
Čokolada sadrži visok postotak masti pored toga sadrži i kofein i theobromin koji su dvije vrste nervnih stimulansa, koji također potiču jače izlučivanje urina i pojačani rad srca.

Šećer (nemaju enzim koji ga prerađuje pa se šećeri talože u mišićima i oštećuju ih)

Slatkiše, krumpir, kelj, grah i drugu hranu koja napuhuje,

Agility

Agility je kinološka sportska disciplina nastala po uzoru na konjičko preponsko jahanje, a prvi je put prikazana 1978. godine na Cruft´s izložbi u Londonu. Agility je natjecateljski sport u kojem pas uz pomoć vodičevih verbalnih i vizualnih uputa savladava stazu sastavljenu od prepreka.
Izgled i veličina prepreka točno su određeni pravilnikom i psa se uči kako koju prepreku treba pravilno savladati. Ovisno o veličini psa postoje tri visinske kategorije: small (do 34,99 cm), medium (od 35 do 42,99 cm) i large (viši od 43 cm). Pas će ovisno o svojoj visini trebati savladavati različito visoke prepreke pa tako jedan pekinezer naravno neće morati preskakati istu visinu kao labrador.Agilityjem se mogu baviti svi psi bez obzira na to jesu li su čistokrvni ili mješanci, bez obzira na veličinu, izgled i osobnost. Ne morate imati neku posebnu pasminu ili psa posebnih fizičkih predispozicija da biste se s njim upisali na tečaj agilityja.

KAKO POČETI UČITI AGILITY?

Osnovni preduvjeti za početak treniranja agilityja su dobro odgojen, poslušan i motiviran pas dobrih fizičkih predispozicija, zatim prostor za treniranje te, naravno, agility prepreke. S mladim psom ne bi trebalo početi s ozbiljnijim agility treninzima prije nego što navrši 12 mjeseci, odnosno dok gotovo potpuno ne izraste. U protivnom riskira se trajno tjelesno oštećenje uslijed prevelikog naprezanja mladog organizma.

Ipak, neke predvježbe za «agility» mogu se početi raditi već sa štenetom. Vježbe vezane uz socijalizaciju (upoznavanje i navikavanje) «budućeg agility prvaka» s visinom, uskim i mračnim prolazima mogu se napraviti i na pravim agility preprekama poput mosta i tunela, ali uz veliki oprez i ne prečesto (npr. 2-3 puta mjesečno). Isto tako, poželjno je štene od što ranije dobi naviknuti na buku, vožnju automobilom i drugim prijevoznim sredstvima te na gužvu ljudi i pasa na kinološkom poligonu.

Vrijeme do navršenih godinu dana i početak rada na preprekama treba iskoristiti za uspostavljanje što boljeg i punijeg odnosa s mladim psom. Pored dosljednog ponašanja te izgrađivanja autoriteta, vlasnik budućeg agility psa treba iskoristiti razne vježbe poslušnosti i igre sa psom za stvaranje dobre radne koncentracije (spremnosti psa za suradnju) te odlične motivacije. Slikovitije: kada vlasnik izvadi lopticu ili kakav slasni komadić hrane, sve ostalo pada u zaborav, a pas je usredotočen i spreman za druženje s njime. Izrađivanju, tj. učenju svake pojedine prepreke treba pristupiti planski – postupno izgrađivati svaku fazu/korak do savršene cjeline. Treba napomenuti da je za neke prepreke, poput tvrdog tunela, gotovo dovoljan jedan trening dok za druge, npr. slalom, trebaju i dva-tri mjeseca. Neke se prepreke, primjerice kontaktne zone, usavršavaju cijeli život. Sljedeći korak je povezivanje prepreka u, prvo kratke, pa sve dulje sekvence/kombinacije, da bi napokon bili sposobni napraviti cijelu stazu i spremni za prva natjecanja.

Ako to uvjeti dozvoljavaju, trenirati treba što češće, ali u kratkim treninzima. Ipak, najčešća praksa u Hrvatskoj je da se trenira 2 puta tjedno.
O agility natjecanjuProstor na kojem je postavljena agility staza zove se parkur i veličine je 20 x 40 metara. Agility staza sastavljena je od niza prepreka, a razmak između svake dvije prepreke u nizu treba biti između 5 i 7 metara. Ukupna duljina agility staze kreće se između 100 i 200 metara. Izgled staze, odnosno raspored prepreka u parkuru i njihov redoslijed, određuje sudac. Staze se iz natjecanja u natjecanje mijenjaju tako da pas u svom životu na natjecanju nikada neće trčati potpuno istu stazu (druga priča je trening gdje se neke sekvence, kombinacije prepreka pa i čitave staze mogu uvježbavati kako bi se povećala sigurnost i samopouzdanje psa, ali i vodiča). Prije početka trke prvog natjecatelja, svi natjecatelji u kategoriji i razredu za koje je staza postavljena mogu pregledati stazu, odnosno naučiti redoslijed prepreka napamet i isplanirati kojim putem će se kretati kako bi psa što bolje odvodili po stazi. Vrijeme za pregled staze je obično 5-10 minuta, a vodiči to rade sami bez svojih pasa (eventualno uz pomoć svojih trenera ili prijatelja iz ekipe/kluba). Sudac određuje i brzinu kojom bi se pas trebao kretati na zadanoj stazi, odnosno dijeljenjem duljine staze (u metrima) s brzinom kretanja psa (u m/s) izračunava standardno vrijeme (SV). Pas koji ne savlada stazu unutar SV dobiva negativne bodove zbog prekoračenja SV.

Osim SV, sudac određuje i MV (maksimalno vrijeme dozvoljeno za savladavanje staze). Obično je MV dvostruko SV, a pas koji prekorači MV biva diskvalificiran.Cilj agility natjecanja je da, u što kraćem vremenu i bez pogreške, pas napravi zadanu stazu, a obično pobjeđuju najbrži psi koji taj dan naprave stazu bez greške.
Neke od grešaka na stazi su: rušenje letvice kod preskakanja visa, preskakanje kontaktne zone ili pak izbjegavanje neke prepreke, što sudac označuje podizanjem ruke. I kod greške i kod izbjegavanja dodjeljuje se 5 negativnih bodova, s razlikom da kod greške pas nastavlja trčati, dok se kod izbjegavanja vodič mora vratiti i ustrajati na tome da pas napravi izbjegnutu prepreku.Osim prema visini (Small - do 34,99 cm u grebenu, Medium – od 35 do 42,99 cm te Large - od 43 cm u grebenu) psi se u agilityju dijele u jakosne razrede prema znanju i iskustvu, odnosno, točnije, prema uspjehu na natjecanjima. Razredi idu od početničkog A1, preko srednje jakog A2, do najjačeg A3.
Pas koji 3 puta otrči agility 1 stazu bez ijedne pogreške, uz suđenje najmanje dva različita suca, prelazi u A2 razred. Iz A2 u A3 razred prelaze psi koji su, uz suđenje dva različita suca, najmanje tri puta osvojili jedno od prva tri mjesta u agility 2 trkama bez ijedne pogreške.

Na agility natjecanjima moguće je osvajati i kandidature za nacionalnog (CACAg), odnosno međunarodnog (CACIAg) agility šampiona, a Hrvatska se može pohvaliti s jednim međunarodnim šampionom.

Najčešće pasmine koje najčešće srećemo na agility natjecanjima su: border collie, svi belgijski ovčari, hrvatski ovčar, šetlandski ovčar, pudl, pirinejski ovčar, koker španijeli, veći broj pasmina terijera, mješanci.

Agility prepreke

Prepreke koje dopušta FCI su: vis, vijadukt ili zid, guma, dalj, klackalica, A-prepreka, most, meki tunel, tvrdi tunel, slalom, stol.

subota, 03.05.2008.

Nadam se da mi dobro ide?! :) Prokomentirajte sve!

BIGL (BEAGLE)- Jedan pogled je dovoljan da te osvoji

Iako je bigl vrlo samostalan i često zna odlutati kad se zbuni, popularan je pas za društvo zbog njegove srdačne prirode i niskog stupnja agresije. Još jedna privlačna osobina ove mirne pasmine njezin je pristao i skladan glas. Njezina stvarna veličina i izgled znatno se razlikuje od zemlje do zemlje. Neki kinološki klubovi rješavaju taj problem priznajući različite varijetete bigla različitih veličinna. Nekoć su u Velikoj Britaniji lovci na konjima nosili svoje biglove u sedlu.
Izvorno ime-
Beagle
francuski, njemački, engleski, talijanski
Beagle, Beagle Inglés
Država-
Velika Britanija
Nickname-
The Snoopy Dog
Singing Beagles
Kategorija po FCI (I-X)-
Grupa 6, Sekcija 1. (FCI- 161)
Kategorija po AKC-
Hound Group
Težina psa-
8 - 14 kg
Visina psa-
33 - 40 cm
Broj štenaca
2 - 14, prosjek 7
Uporaba-
Lov na kuniće i zečeve, pas za pratnju
ŽIVOTNI VIJEK-
12 - 15 godina



HOVAWART

Hovavart je veoma stara njemačka radna pasmina. Ime potječe od srednje njemačkog "Hochdeutsch". Hora-dvorište, a wart - čuvar. Tijekom 1922. pasmina je sačuvana od izumiranja korištenjem pasa sličnog tipa, koji su se još nalazili u seoskim dvorištima. Osim toga, prvih godina uzgoja bilo je ukrštanja sa njemačkim ovčarem, njufaundlenderom, leonbergerom i drugim pasminama.

Težina psa
24 - 40 kg
Visina psa
58-65 cm (ženke)
63-70 cm (mužjaci)
Uporaba
Radni pas
ŽIVOTNI VIJEK
12 - 14 godina.



NJEMAČKI OVČAR

Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan pas. Odnos između visine i duzine, kao i stav i uglovanost nogu tako su usklađeni da omogućavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na hladnoću. Muževnost mužjaka i ženstvenost ženke treba da su očigledni. Način na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno da pokaze da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju da u svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten kao radni pas. On predstavlja skladnu sliku prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva povjerenje. Njemački ovčar je kasač i njegov način hoda je dijagonalan redoslijed pokreta nogu. Zbog toga noge treba da su tako uglovane da pas istura zadnje noge do sredine tijela i da prednjim nogama zahvata isto toliki prostor ispred sebe, a da se pri tome linija leđa bitno ne mijenja.

Njemački ovčar je pas iznad srednje veličine. Visina u grebenu iznosi prosječno 60 cm. Treba mjeriti štapom, pošto se dlaka pritisne uz tijelo, i to po vertikali koja ide od grebena do tla, a dodiruje lakat. Željena visina za ovčara nalazi se negdje između 60 i 65 cm kod mužjaka i 55 do 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan. Kosti su mu lake ali snažne. Odnos između visine i dužine, kao i stav i položaj nogu tako su usklađeni da omogućavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na nevrijeme. Treba težiti ka dopadljivom izgledu psa, ali time ne treba dovoditi u pitanje upotrebljivost psa. Obilježja spola treba da su jasna i izrazita, sto znaci muževnost psa i ženstvenost kuje treba da su očigledni. Njemački ovčar koji odgovara pasminskom tipu ostavlja na promatrača utisak urođene snage, inteligencije i okretnosti, potpuno skladne grade u kojoj ništa nije suvišno ili nedostaje. Način na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno pokazati da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju da u svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten kao radni pas. I kada je najživljeg temperamenta mora da bude vodljiv, da se prilagođava svakoj situaciji i da određene poslove izvršava sa radošću i voljom. Mora iskazivati srčanost i čvrstinu i, kad treba, mora da brani svog gospodara ili njegovo imanje. Mora da rado napada kad to njegov gospodar želi; mora da bude vrlo oprezan, pa ipak prijatan kucni prijatelj, blag u odnosu na povjerenu u okolinu, naročito prema djeci i ostalim životinjama, a otvoren u općenju sa ostalim ljudima; sve u svemu, skladna slika prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva poštovanje.

Visina psa
55-60 cm (ženke)
60-65 (mužjaci)
Uporaba
Radni pas



NEWFOUNDLAND

Jedna od prvih namjena Newfoundland psa je bila vuča teškog tereta ali prvenstveno rad u vodi...

Izvorno ime-

Newfoundland
francuski, njemački, engleski, talijanski

Terre-Neuve, Neufundländer, Terranova a) Black (noir, schwarz, negro) b) Brown (marron, braun, marrón) c) White with black markings (blanc marqué de noir, weiss mit schwarzen Flecken, blanco con manchas negras

Država-Kanada
Nickname-Newfies
Kategorija po FCI (I-X)Grupa 2, Sekcija 2 (FCI-50)
Kategorija po AKC-Working Group
Težina psa-Prosječna 54 (ženke) 68 kg (mužjaci)
Visina psa-Prosječna 66 (ženke) 71 cm (mužjaci)
Uporaba-Pas za vuću teškog tereta, pas za vodu
Cijena-X



Pirinejski ovčar

Ovaj pas, manje nervozan i više poslušan od ovčara duge dlake, manje je poverljiv prema strancima i pokazuje, mnogo radosti i živahnosti...

Izvorno ime-

Berger des Pyrénées a face rase
francuski, njemački, engleski, talijanski

Pyrenean Sheepdog - smooth faced, Pyrenäenschäferhund, Pirinejski ovčar kratke dlake

Država-
Francuska
Nickname-
Pyr Shep
Kategorija po FCI (I-X)-
Grupa 1, Sekcija 1. (FCI-138)
Kategorija po AKC-
Miscellaneous Class
Težina psa-
7-15 kg
Visina psa-
40-52 cm (ženke)
40- 54 (mužjaci)
Uporaba-
Ovčarski pas
ŽIVOTNI VIJEK-
9-14 godina

nedjelja, 27.04.2008.

Jos malo nasih peseka!

Doberman

Grupa-II. FCI skupina
Sekcija-Pinč
Temperament-Neustrašiv, poslušan
Veličina-Veliki pas
Hranjenje-Puno jede
Aktivnost-Puno kretanja
Socijalno ponašanje-Nedruštven
Koliko je dobar čuvar-Vatren čuvar
Trening-Težak za odgoj
Namjena-Čuvar
Zemlja porijekla-Njemačka
Godina nastanka-1800.
Boje-Crna i smeđa
Visina (min.)-65 cm
Visina (max.)-69 cm
Težina (min.)-30 kg
Težina (max.)-40 kg
Životni vijek (min.)-11 godina
Životni vijek (max.)-13 godina



Pekinezer

Pekinezeri su pripadnici najstarije rase pasa, a nastali su u Kini. Njihovo ime dolazi od grada Pekinga. Maleni su, ali znaju biti iznenađujuće teški kad se podignu jer imaju teške kosti. Prema legendi, pekinezer je nastao od lava i majmunice koji su se jako voljeli. Pekinezer je stoljećima živio isključivo na carevu dvoru. Veoma su ga pazili, njegovali i duboko poštovali. Smatrali su da on štiti svoga gospodara na onom svijetu. U 19. stoljeću odnose ih u Englesku, gdje i dalje zahtijevaju udobnost i obavezne šetnje. Pomalo su suzdržani prema ljudima. Samo vlasniku otvoreno pokazuju ljubav.

Izvorno ime-Pekingese
Težina psa-3 - 6 kg
Visina psa-15 - 23 cm
Uporaba-pas za pratnju
Životni vijek- 10 - 15 godina



Švedski jamar

Drever je rijedak izvan Švedske, no popularan je gotovo kao labradorski retriver u svojoj domovini. Za kratko je vrijeme ova marljiva i pokretljiva pasmina postala najomiljeniji pratilac švedskih lovaca. Njezina je osobnost tipična onoj ostalih jamara, a ako postoji neka zamjerka, onda je to prekomjerena revnost. Drever ima prvoklasan nos i snažan je tragač. Zbog svojih kratkih nogu sporiji je od goniča - zato je idealan za usmjeravanje divljači prema lovčevu oružju.

Težina psa-14- 16 kg
Visina psa
30 - 36 cm (Ž)
32 - 38 cm (M)
Uporaba-društvo, lov
ŽIVOTNI VIJEK-12 - 14 godina

ponedjeljak, 07.04.2008.

ChAt

Get your own Chat Box! Go Large!

subota, 15.03.2008.

Psi vegetarijanci...

Vegetarian Dogs
UVOD

Neki ljudi se pitaju je li ispravno izostaviti meso iz prehrane psa ili mačke. Psi i mačke vegetarijanci uživaju u svojoj hrani i dobrom zdravlju, a vegetarijanska prehrana za vašeg kućnog ljubimca je etički dosljedna filozofiji prava životinja. Životinje u divljini obično jedu puno biljnih sastojaka. Osim toga, da biste ih hranili mesom koje bi oni normalno jeli, morali biste im servirati cijele miševe ili im dopustiti da sami love. Mačke i psi nisu više dio hranidbenog lanca.

Mnogi vegetarijanci i vegani hrane svoje kućne životinje zdravom, prehranom bez mesa. Istraživanja su pokazala da ljudske bolesti vezane uz potrošnju mesa, kao što su alergije, rak i problemi sa bubrezima, srcem i kostima, također pogađaju mnoga ne-ljudska bića. Potrebe ishrane pasa i mačaka se lako zadovoljavaju veganskom prehranom i određenim dopunama.

Nema znanstveno utemeljenog razloga zašto psi ne bi mogli živjeti potpun i zdrav život na vegetarijanskoj prehrani. Nadalje, domaća ili kupljena vegetarijanska hrana pomaže u izbjegavanju mogućih štetnih sastojaka na zdravlje, koji postoje u hrani baziranoj na mesu.
Neka raširena mišljenja o prednostima: 'Psi bi profitirali što se zdravlja i temperamenta tiče... Takva prehrana bi uvelike smanjila rizik obolijevanja od raka, srčanih i moždanih udara i ostalih čestih bolesti i poremećaja.' - Michael W. Fox, D.V.M.

IZ KNJIGE VEGETARIAN DOGS

Mogu li psi živjeti zdrav i aktivan život na vegetarijanskoj ishrani? DA! Hranili smo mnoge pse kompletnom vegetarijanskom hranom u razdoblju od 10 godina. Nadalje, brojna istraživanja daju podršku toj praksi. K tome, žitarice, povrće i ostali sastojci u čijem dobivanju nije potrebna nikakva okrutnost, mogu zadovoljiti sve pseće potrebe. Stoga, zašto ne odabrati onu prehranu koja uzrokuje najmanje moguće patnje?

Ova knjiga će vam omogućiti da pripremite zdrave i ukusne vegetarijanske obroke za vaše pseće prijatelje. Ako biste radije kupili komercijalnu vegetarijansku hranu za pse, steći ćete povjerenje i mogućnost da razgovarate o vašem izboru i s drugima.

Pravilna ishrana nije povezana sa hranom baziranom na mesu. Pitanje pravilne ishrane nije vezano s činjenicom da li hrana sadrži životinjske proizvode, nego da li sadrži dovoljan i proporcijalan iznos raznih prehrambenih sastojaka.

Prema National Research Council-u (NRC), 'Psi zahtijevaju specifične hranjive tvari, a ne specifičnu hranu.' Istraživanje je usporedilo probavljivost mesa i biljnih proteina i zaključeno je da 'Nisu pronađene nikakve razlike kod probave biljnih proteina... u tom eksperimentu.' Drugi istraživači navode probavljivost ugljikohidrata u iznosu od 90%. Sve u svemu, nema većih prepreka za vegetarijansku hranu za pse.
Zašto psi vegetarijanci?

Većina ljudi bi se složila da je nanošenje boli drugima pogrješno. Bilo kako bilo, mnogi od nas su zanemarili jednostavno pravilo: Ne čini zlo. Iako je poznato, i sa znanstvenog i sa subjektivnog gledišta da životinje osjećaju bol kad ih zatvaramo u kaveze, kad dominiramo njima i ubijamo ih, više od 6 milijardi životinja i dalje žive i umiru svake godine samo u SAD-u, u uvjetima koji su više nego stravični. Je li ispravno da osoba namjerno uzrokuje bol i smrt drugoga? Ne bismo li trebali staviti potrebe drugih ispred naših potreba za uživanjem?

Ovo je poglavito istina ako je naše uživanje upravo to što direktno uzrokuje tu patnju. Ali čak i ako samo jedna osoba prihvati da je jedenje druge životinje pogrješno za ljude, da li se ista logika primjenjuje i na pse koji jedu druge životinje? Nije li prirodno za pse da jedu meso?

Nije pogrješno da pas jede meso, no da li je li pravilno da ljudi sudjeluju u ubijanju drugih životinja da bi svoje pse nahranili mesom? Da bi odgovorili na ovo pitanje, trebamo uzeti u obzir dvije činjenice: Da uzgajanje i ubijanje životinja zbog hrane prisiljava druge na patnju i da ne moramo ubijati životinje da bismo nahranili naše životinje? Ako je neka aktivnost okrutna i nepotrebna, tada je ta aktivnost pogrešna!

Deset godina iskustva, znanstvena istraživanja i prisutnost potvrđene komercijalne vegetarijanske hrane potkrjepljuju da je ubijanje zbog ishrane domaćih pasa potpuno nepotrebno.
Ishrana

Psi (i ljudi) trebaju proteine, ugljikohidrate, masti, vitamine i minerale. Previše ili premalo bilo kojeg od ovih sastojaka može uzrokovati probleme, kao što su pretilost, neishranjenost te čak predoziranost vitaminima ili mineralima. Ali, bez panike! Nakon svega, pa vi sami sebe hranite godinama bez puno razmišljanja o tome, važno je razumjeti gdje se razlikuju vaše potrebe i potrebe vaših životinjskih prijatelja.

Psi imaju veću potrebu za proteinima od ljudi. Jedno istraživanje je pokazalo minimalnu potrebu od 6 %. Nije poznata optimalna razina proteina koja je potrebna, no nije bitno koja je količina potrebna jer je vegetarijanska prehrana sa svim svojim sastojcima itekako dorasla tom standardu (čak i preko 30%).

Iako su dostupne gotove vegetarijanske hrane, nisu nikako nužne. Povrće je nakon kuhanja vrlo razgradivo za pse. Psi najviše vole kuhano povrće, ali im je draže kad je narezano na manje komadiće ili pasirano. Slično je i s mahunarkama koje su bogate proteinima i mineralima. Tu su i žitarice, razna tijesta, kruh i naravno voće. Pšenične klice, avokado i mrkva su vrlo dobri u prehrani pasa, a dostupni su i razni vitaminski dodaci.

Ne brinite ako vaš pas preskoči obrok ili dva, to je normalno. S druge strane, nemojte ograničavati aktivni unos zdrave hrane vašem psu.

nedjelja, 24.02.2008.

Kažemo da...

SHAR PEI

Težina psa-do 24 kg
Visina psa-44 do 51 cm
Uporaba-pas za pratnju
Životni vijek-10 do 12 godina

Shar Pei je povučen, rezerviran, ponosan i u suštini veoma nezavisan pas, sto ponekad odbija potencijalne vlasnike. No, usprkos tome, Shar Pei voli sve i svakoga . Teško je generalno govoriti o temperamentu, jer on za svakog psa ovisi od mnogo uvjeta, okoline, načina života, vlasnika.

Za ovu rasu se kaže da je veoma mila i posvećena svojoj familiji. Shar Pei cesto se opisuju kao "ljudi psi", jer ce radije biti u ljudskom društvu nego u društvu drugih pasa. Njihova visoka inteligencija moguće da doprinosi ovome, te su u stanju ocijeniti da smo im u mogućnosti pružiti vise kreativne igre.

No, sasvim je moguće da oni jednostavno preferiraju ljubav i pažnju svog vlasnika. Većina Shar Pei-a ce biti uz svog gospodara kad god je to moguće. Oni za vlasnika imaju nevjerojatno razumijevanje, tako da se čini da ponekad čitaju misli . Naravno, ovo koriste kad je moguće i za male manipulacije vlasnikom, te bi vlasnik trebao biti bar nešto inteligentniji od svog psa da ih prozre .

Shar PeiTko ga jednom vidi zapamti ga zauvijek. Pas ima opuštenu, vrlo naboranu kožu na glavi i to posebno mužjak. Nakon osmog mjeseca koža se malo napne. Nije dobro ako ima previše bora. Na glavi je debela gubica, oči su malene i skoro sakrivene u kožnoj bori, čeono koljeno je neizraženo. Shar Pei podsjeća na morža bez brkova. Uši su kratke i trokutaste, jezik plavo crne ili plavo crvene boje. Može imati kratak rep (kao da je kupiran), srednje dug ili savijen. Dlaka je strunasta ili četkasta, priljubljena ili strši, duga 2,5 cm. Uvijek je jednobojan. Visina od 45 do 50 cm, težina do 24 kg. U Guinnessovoj knjizi rekorda 1977. godine je Shar Pei je upisan kao najrjeđi pas na svijetu.

Pasminu su sačuvala dva uzgajača, jedan iz Hong Konga i drugi iz Amerike. Godine 1978. u Americi je bilo već 100 Shar Pei. Broj pasa se poslije povećao tako da su se otvorili i klubovi te pasmine. Shar Pei je bio poznat kao kineski borbeni pas. Uzgajan je za borbe pasa pa zato ima kratke uši, krzno s otpornom dlakom i nazad okrenute očnjake. Za borbe su ga odgajali još od rane mladosti. Po prirodi je uravnotežen, suzdržan i nepouzdan, kao i njegov dugodlaki daljnji rođak cau-cau. Prema članovima svojeg čopora je ljubazan i susretljiv.Ostavlja žalostan dojam, drži se ozbiljno iako je veseo i uvijek spreman na igru ako se s njim dobro postupa. Dobar je čuvar. Crne je do smeđe sive boje, zastrašujućeg izgleda. Može biti smeđe ili boje srne.

Uz ranu socijalizaciju i uspostavljanje pravilne hijerarhije, ovakav pas je fantastičan prijatelj svom vlasniku. Međusobno razumijevanje izrasta u pravu ljubav u kojoj verbalna komunikacija izgleda nepotrebna.

Prirodno su veoma cisti i veoma ih je lako naučiti gdje je mjesto za vršenje nužde. Cak i ako imaju svoje dvorište, vise vole kakicu ostaviti negdje vani, a svoj teren imati čistim.

Izuzetno su dominantni i zaštitnici po prirodi, te ce se veoma teško slagati sa psima kod kojih otkriju imalo zelje za dominacijom. Ženke su cak i dominantnije od mužjaka i idealna kombinacija bi bila imati par. Vise pasa ce svakako stvarati nevolje vlasniku i upadati u stalne sukobe. Kao i kod nekih drugih rasa koje su uzgajane za borbe, njihova vilica se prilikom ugriza prosto zaključa i teško ih je rastaviti kada/ako se posvađaju.

Rana socijalizacija je od izuzetne važnosti za Shar Pei-a, kako sa ljudima, tako i sa psima drugih rasa. Ukoliko se ona zanemari, Shar Pei može postati ekstremno/pretjerano zaštitnički raspoložen prema svojim vlasnicima i imanju.



TIBETSKI TERIJER

Tibetski terijer se održao kroz stoljeća, preživjevši tibetsku nepovoljnu klimu i težak teren. Pasmina je razvila dvostruku dlaku, kompaktnu veličinu, jedinstvena stopala i veliku okretnost. To je pas srednje veličine, pola lubanje čini glava, a pola njuška, mjereno od vrha nosa i od kuta oka do vrha glave. Gledano sprijeda, oči su mu u sredini glave, kao što su i ljudske. Dlaka mu je vrlo gusta, snažne je građe, s kitnjastim repom uvijenim prema gore tako da mu pada preko leđa. Kada se gleda sa strane, dobrih je proporcija, kompaktan i ravnog držanja. Oči moraju biti tamne i široko razmaknute, rubovi očiju moraju biti tamni. Vrat je proporcionalan u odnosu na glavu i tijelo. Prsa i noge moraju biti jako obrasle dlakom. Ramena moraju biti u blagom nagibu, mišićava i zabačena unazad. Noge su ravne i jake kada se gledaju sprijeda. Upravo stopala čine tibetskog terijera jedinstvenim - ona su velika, plosnata i okrugla tako da izgledaju poput čižmica za snijeg. Stražnje noge su gusto obrasle dlakom i malo dulje od prednjih. Zglobovi su postavljeni nisko i nisu usmjereni ni prema unutra ni prema van.

Tibetski terijer ima dug i lagan korak s dobrim dosegom sprijeda i pokretljivošću otraga što mu omogućava potpuno istezanje. Dok hoda, stražnje noge ne smiju ići niti unutra niti prema van, a prednje noge se moraju kretati u istoj ravnini, isto tako i dok trči. To je vrlo brz pas koji se bez problema može svrstati u skupinu najbržih pasmina.

Dlaka je dvostruka, ispod je mekana i vunasta, a izvana je ili valovita ili ravna, nikada kovrčava. Dlaka ne smije visiti do poda, ispod prsa se mora vidjeti dio praznog prostora. Boja dlake je također jedinstvena u svijetu pasa - prisutne su sve boje i njihove kombinacije s tim da se nijednoj boji ili kombinaciji ne daje prednost.

Težina tibetskog terijera se kreće od 8 - 14 kg, dok je idealna visina između 35,6 - 40,6 cm, no tolerira se do 43 cm za mužjake, ženke su nešto niže. Visina manja od 33 cm i veća od 43 cm se smatra greškom. Genetski se radi o prilično zdravim i otpornim psima, te je možda interesantno spomenuti da spadaju među najdugovječnije pasmine. Dobri su penjači, te postoje fotografije tibetskih terijera koji sjede na ogradama ili drveću što je zacijelo posljedica njihovog prirodnog naslijeđa. Izrazito su osjetljivi na buhe budući da na nadmorskim visinama na kojima su živjeli u Tibetu, buhe ne mogu živjeti i stoga nisu razvili otpornost na njih.

Tibetski terijeri su šarmantna mala stvorenja s naglašenom osobnošću koju itekako koriste do određene granice. Osobno ih ne bi preporučila nekome tko nema apsolutno nikakvog iskustva sa psima budući da u njihovom odgoju treba biti jako dosljedan jer se vrlo lako može desiti da na kraju neiskusna osoba kod kuće ima malog tiranina. Radi o obiteljskom psu koji voli djecu i druge predstavnike ne samo pasa već i ostalih životinjica poput mačaka, ptica, glodavaca.... beskrajno su znatiželjni i stalno moraju nadgledati što se zbiva oko njih. Ponekad znaju biti izrazito tvrdoglavi.

Tibetski terijer definitivno nije pas koji će samo sjediti negdje u pozadini, iako se bez problema može prilagoditi navikama i rasporedu vlasnika. Voli biti u društvu, bilo ljudi bilo drugih životinja. Rođeni su zabavljači, te su izrazito aktivni.

Zbog svoje pokretljivosti su jako dobar izbor za agility.

Nije ih teško odgojiti, brzo uče, no treba im se nametnuti kao vođa jer su poprilično neovisni i vole razmišljati svojom glavicom.

Tibetski terijer se smatra i prethodnikom pulija (mađarski ovčar) koji je poznat kao jedna od najinteligentnijih pasmina u svijetu, te jedan od najboljih pasa čuvara koji postoje.

Njega dlake oduzima dosta vremena osobito ukoliko se radi o izložbenom psu. Bilo bi idealno kada bi vlasnik tibetskog terijera dnevno posvetio barem 10 minuta njezi dlake.

Kada su mali ne liče na ništa što bi moglo asocirati na nekakvu čistokrvnu pasminu, naprotiv idealni izraz za štene tibetskog terijera je švrčo i to mu savršeno pristaje. U dobi od 5-6 mjeseci su u onoj žestokoj fazi odrastanja tako da onda još manje liče na nešto - nogati, mršavi, često neusklađeni, ogromnih šapa koje kao da nisu njihove, s šiškicama do pola očiju i blesavog pogleda.

utorak, 19.02.2008.

je pas...

NAPULJSKI MASTIF

Mastino napolitano je odličan čuvar i službeni pas. On je izuzetno snažan, jakih kostiju, pun snage i usprkos tome istovremeno veličanstvenog izgleda, robustan i hrabar. Njegov izraz je inteligentan, uravnotežene naravi, poslušan i nije agresivan, kao čuvar osoba i stvari nenadmašan.

Težina psa- 50-60 kg (ženke) 60-70 kg (mužjaci)

Visina psa- 60-68 cm (ženke) 65-75 cm (mužjaci)

Uporaba- Čuvar i službeni pas

ŽIVOTNI VIJEK- 10 - ak godina



NJEMAČKA DOGA

Žuta njemačka doga Deutsche Dogge (Gelb), Tigrasta njemačka doga Deutsche Dogge (Getigert), Harlekinska njemačka doga Deutsche Harlekin Dogge, Crna njemačka doga - Deutsche Dogge (Schwarz)

Težina psa- 45 - 59 kg
Visina psa
-minimalno -72 cm (ženke)
-minimalno -80 cm (mužjaci)
Uporaba-Nekada lovački, sada čuvar i kučni pas
ŽIVOTNI VIJEK-Obično manje od 10 godina



VELIKI ŠNAUCER

Veliki šnaucer treba da bude što je moguće vjernija, znatno uvećana i pojačana slika srednjeg šnaucera, u svemu jedan prkosan borbeni pas. Mir i prisebnost, udruženi sa temperamentom i neustrašivom borbenošću, brzina, izdržljivost i nepodmitljiva vjernost uz to otpornost prema klimatskim uslovima, njegova oštra dlaka, podesna za rad, veoma snažne zadnje noge, izdašan i brz hod, karakteriziraju velikog šnaucera kao jakog i žilavog radnog psa. Njegov izgled koji ulijeva poštovanje naglašen je i njegovom veličinom.

<

CHIHUAHUA

Težina psa-od 1,5 do 3 kg (idealno)
Visina psa-15 do 23 cm
Uporaba-pas za pratnju

Iako malena i krhka, Chihuahua je okretna, brza i neustrašiva. I kratkodlaka i otpornija dugodlaka Chihuahua ljudima pružaju zadovoljstvo i vjerno su društvo. Podrhtavaju i na povjetarcu, a najsretnije su kada su u krilu svog ljudskog prijatelja. Stoga najviše vremena provode u kući i prekrhke su za život na otvorenome.
UPOZNAJTE CHIHUAHU
- Američki Kennel Club kategorizirao je Chihuahuau kao člana Toy grupe.
- Chihuahua je oduvijek bila poznata kao "najmanji pas na svijetu", težine do 2.5 kg.
- Iako ima mnogo različitih teorija o porijeklu Chihuahuae, navodi se da je rasa dobila ime po najvecoj sjevernoj meksickoj državi -Chiuahua.
- Specifičnost kod uzgoja civave bila je u tome, da bude pas za pratnju, ali mogla se i trenirati da radi mnogo korisnih stvari.
- Chihuahua može biti kratkodlaka i dugodlaka. Svaka boja -jednobojna, sa oznakama ili šarena -je prihvatljiva.
- Chihuahua su prilagođene u svim prostorima i dobri su ljubimci u gotovo svim klimatskim i životnim uvjetima.
- Chihuahuae se mogu smatrati kao psi "za krilo i maženje" jer one naprosto uživaju biti sa svojim vlasnicima.
- Chihuahuae ne zahtijevaju puno njege, prostora i vježbe, ali zahtijevaju određenu pažnju i puno TLC-a.
- Chihuahuae su izvrsni psi čuvari. Sluh im je oštar, a lavež glasan i prodoran. Poznati su po tome što plaše provalnike i upozoravaju vlasnike kad izbije požar ili neka druga opasnost.
- Popularnost Chihuahuae je porasla od kada je rasa postala zvijezda Taco Bell reklama -"Yo quiero Taco Bell."

Zašto su ti mali psi tako dragi?
Odgovori su brojni. Osim što su slatki, mili, šarmantni, srčani i bistri, lako ih je odgojiti i voditi sa sobom bilo gdje; oni su otvoreni, odlični su čuvari; oni su zdravi, odani i privrženi svojim vlasnicima.
Psi koji se mogu držati u krilu
Chihuahuae se mogu klasificirati kao psi "za krilo i maženje". One uživaju biti cijelo vrijeme sa vlasnikom, bez obzira da li su budne ili pospane. Za svako milovanje koje ćete im pružiti, one ce vam vratiti duplo ljubavlju i odanošću.
Chihuahuae se vole masirati i cesto ce se okrenuti na leda da bi ih češkali po trbuhu. Que ChanaTreba biti oprezan kod češkanja uši šteneta da se ne bi ozlijedila ušna hrskavica, koja omogućuje uspravno stajanje ušiju.
Chihuahuae je najsretnija kad je sa ljudima, osobito svojim vlasnikom. Ona se voli milovati, sjediti u krilu, biti na vašoj strani i spavati u vašem krevetu. Usprkos tome, iako bi vi voljeli biti sa svojom Chihuahua-om cijelo vrijeme, nije sigurno da spava s vama. Psa treba naučiti da spava u svom krevetu ili u pletenoj košari. To je samo mjera opreza.
Chihuahua živi dugo
Chihuahua živi veoma dugo, 20 plus još nekoliko godina u nekim slučajevima. Pobrinite se za potrebnu veterinarsku njegu, sredinu okruženu ljubavlju i odgovarajući trening, i vi ćete uživati u dugom i nagrađenom prijateljstvu.
Njega
Chihuahua je prirodan pas; nema rezanja repova ni kupiranja ušiju. Dlaka nije trimana, ogoljela, obrijana ili čupava. Lako je voditi brigu o psu i njegovati ga.
Vježba
Chihuahua je za vježbu dovoljno ako trči oko kuće. Dodatna vježba može se postići ako joj omogućimo djelomično zasjenjen prostor gdje ona može trčati amo -tamo.
Vrijeme igre sa vašom Chihuahua-om može biti kao vježba za oboje. Chihuahua ce trčati za loptom, loviti lagane kolute i pronalaziti i donositi male stvari.
Štogod se uzme za igru, treba pripaziti da nije toliko malo da ju Chihuahua može progutati. Psu se ne bi smjele dati igračke sa očima koje mogu ispasti, igračke sa žicama ili vrpcama, ili igračke koje imaju u sebi aparatiće za stvaranje glasa koji mogu ispasti i biti progutani. Ako igračka sasvim pristaje u usta Chihuahua, tada je premala i opasna da se pas s njom igra.
Prilagodljiv svim prostorima
Chihuahua-e su dobri ljubimci i prijatelji u gotovo svim klimatskim i nastanjenim prostorima. Dobro se prilagode većini domova, bez obzira da li su to kuće ili stanovi. (Ako živite u stanu, morate biti sigurni da su ljubimci dopušteni, naročito zbog glasnog i prodornog laveža.)
Chihuahua sa ostalim psima
Chihuahua se obično dobro slažu s ostalim pasminama, ali kad se mali pas prvi puta dovodi u kuću u kojoj je veći pas, vlasnik bi ih trebao nadzirati dok ne bude siguran da su se složili.
Psi čuvari
Chihuahua su izvrsni čuvari. Njihov sluh je oštar, a lavež glasan i prodoran. Chihuahuae su poznate po tome što plaše provalnike i upozoravaju vlasnike kad izbije požar ili neka druga opasnost. Pošto je pseći sluh tako istančan, Chihuahua će upozoriti obitelj i prije nego netko u domu bude svjestan opasnosti.
Chihuahua neće trčati prema posjetiocima i skakati na njih. One su oprezne u prihvaćanju stranaca (posjetitelja) i mogu nastaviti lajati dok ih vlasnik ne ušutka. Vaša Chihuahua neće biti agresivna prema gostu, ali ce ga promatrati iz daljine, pristupit ce sa oprezom prije nego odluci da je sve u redu.
Tko bi trebao biti vlasnik Chihuahua
Chihuahua je idealna za starije ljude koji ne mogu rukovati sa većim i snažnijim psima ili za osobe i obitelji u malim životnim uvjetima.
Chihuahua su prekrasni prijatelji i mogu sa vlasnikom ići gotovo svugdje, pa cak i ispod sjedišta u avionu.
Chihuahuanisu za svakoga. Nisu za ljude koji su grubi -odrasli ili djeca. Chihuahuanije za vas ako se brinete za vaš namještaj i tepihe ili ako vam smeta pseći miris kojeg uopće nema. Ako se brinete kakvu ce psinu vaše štene napraviti (a štene ce sigurno napraviti svašta), tada najvjerojatnije niste kandidat za vlasnika bilo kakvog psa.
Chihuahua i djeca
Chihuahua nije pasmina koja bi se trebala držati uz malo dijete. Malo dijete može nesretnim slučajem pasti na psa i uzrokovati ozbiljne povrede ili cak i smrt Chihuahua.
Dijete može zamijeniti Chihuahua za plišanu igračku, ali jaki stisak mogao bi ozbiljno povrijediti Chihuahua. Psi takve veličine ne bi trebali ostati sa malom djecom bez nadzora, na obostranu sigurnost. Djeca se moraju naučiti kako se sigurno i humano odnositi prema psima¸ posebno malima. S druge strane djeca koja se znaju ophoditi sa malim psima kao Chihuahua, mogu biti s njima odlični prijatelji.
Odgoj Chihuahua
Ako ne želite da vaša Chihuahua postane agresivna, trebali bi se igrati nježno s njom. S druge strane, mogla bi pomisliti da je agresivno ponašanje dopušteno i vi nikad ne biste bili sigurni kad bi se ispoljilo. Ako je Chihuahua naučena na agresivnu igru ili da napada, mogao bi ugristi svog drugog druga za igru, pa bio to neki drugi pas ili čovjek.

ponedjeljak, 18.02.2008.

najbolji...

NJEMAČKI BOXER

Definiran je kao pas "prekrasne ružnoće". Glava treba veličinom odgovarati tijelu, mršava, bez bora. Donja čeljust dulja je od gornje ali se, kad su usta zatvorena, ne smiju vidjeti ni zubi donje čeljusti ni jezik. Njuška je široka i crna, nosnice širom otvorene. Uši su visoko nasađene i šiljasto prikraćene; oči tamne; vrat okrugao, snažan, mišićav, bez podvaljka; tijelo je kvadratnog oblika. Rep se skraćuje i nošen je uspravno. Prednje noge su ravne i međusobno paralelne. Mužjak je visok od 57 do 63 cm. ženka 53 do 59. Težina je od 30 do32 kg mužjaci, 24 do 25 kg ženke.Narav: Vrlo je dobroćudan i vjeran. Nije zlopamtilo. Privržen je, naročito djeci. Lako uči. Korištenje: Kao službeni pas pomoćnik je policije, čuvar kuće, branitelj osoba, vodič slijepih. Prije svega je cijenjen i obljubljen kao pas za pratnju, veseo, tolerantan, zaigran, ali nešto nepovjerljiv prema strancima. Voli dinamičan život, pa ga je potrebno često izvoditi u duge šetnje.
Hrana: Bokser troši mnogo energije pa je nezasitan. Ipak se ne smije udebljati jer bi to škodilo njegovu zdravlju i lijepom fizičkom izgledu. Dnevno treba 400 g mesa, 300 g riže ili kruha i nešto povrća.

Težina psa
30 do 32 kg (mužjak)
24 do 25 kg (ženke)
Visina psa
57 do 63 cm(mužjak)
53 do 59 cm (ženke)
Uporaba
Pas za pratnju, čuvar i radni pas



ENGLESKI SETTER

Engleski Setter je poznat u Velikoj Britaniji još od 14 stoljeća. Setteri su bili posebno cijenjeni zbog svojih radnih osobina. To je pas elegantnog izgleda, laganih kretnji, prijazan je i dobrodušan, dobar lovac. Prijatan je pas pitomog izgleda i temperamenta. Engleski seter je po prirodi pravi džentlemen među psima. Glava je duga, razmjerno vitka, s jasno izraženim čeonim koljenom. Čeoni dio lubanje među ušima je zaobljen (puno prostora za mozak), vidljivo je izražen zatiljak. Uši su srednje duge i ovješene. Vrhovi svilenkastih ušiju su jače obrasli. Nosni otvori su veliki. Rep je srednje dug i ima zastavicu s najduljom dlakom na sredini repa. Dlaka je, osim na glavi, po cijelom tijelu lagano valovita i svilenkasta. Bijele je i crne boje, bijele i boje citrona ili bijele, crne i boje treseta. Uvijek ima nešto bijele boje. Engleski setter se kreće kao mačka, i kada nanjuši divljač, prišunja se kao mačka, skoro uz zemlju. Kada ukazuje na divljač (markira), postavi se uspravno, digne nos i okrene glavu prema divljači. To je pas koji ukazuje pre odstrela. Karakteristično je njegovo ošarano, dlakama različitih boja pokriveno tijelo. Upotrebljavaju ga lovci u Engleskoj. Potrebno mu je puno kretanja! Umiljat je i privrženiji porodici nego druge rase lovačkih pasa. Iako popularan kućni pas, ne preporučuje se za držanje u malim prostorima. Potrebno mu je mnogo prostora gdje će uživati u beskonačnom traganju po okolnim gustišima. Duga dlaka zahtjeva svakodnevno četkanje.

BASSET HOUND



Samo mu ime, dakle, govori o osnovnoj namjeni - lovački pas. Nastao je od vrlo stare pasmine, St. HUBERT HOUND (pas svetog Huberta). Uzgojen je za lov na male životinje, npr. zečeve i izuzetan je tragač. U povijesti je bio ljubimac Kralja Edwarda VII i Shakespearea. Njegove dugačke uši služe za "kupljenje" i zadržavanje traga (mirisa) pri osjetljivom nosu. Nabori iznad obrva i po njušci služe istoj namjeni. Velike šape čine ga stabilnim, a teške kosti snažnim. Njegove ga kratke noge čine idealnim za sporo praćenje traga što dozvoljava da ga i ljudi prate pješice.To je jedna od najboljih pasmina za ljubav cijele porodice. Basset je vrlo tolerantan i voli sve članove porodice podjednako. Vrlo je nježan, umiljat i privržen, iako, ponekad, zna biti vrlo tvrdoglav. Dobro se slaže sa ostalim kućnim ljubimcima. Basset nije agresivni čuvar, ali ga se može naučiti da duboko zalaje uz dobru pohvalu ili bogatu nagradu kad prestane lajati. U svim ostalim slučajevima prihvaća svakog posjetioca radosno i pomirisavši ga vraća se u omiljeni ugao. Basset Hound je svestran pas koji će se igrati sa djecom, biti vješt lovac ili sjediti pored gospodara za vrijeme odmora. Mužjak Basseta u zreloj dobi teži između 25-32 kg i visok je 30 cm do 38cm u visini ramena (hrbata). To je velik pas na kratkim nogama. Američki standard ne dozvoljava visinu veću od 15" (38,10 cm) i takvi psi su automatski diskvalificirani. Ženka je obično 5kg lakša i do 3 cm niža od mužjaka. Nemojte se prevariti, Basseti su teži nego što izgledaju zbog teških kostiju.U mladosti zahtijevaju čvrst (ali ne grubu) ruku da bi naučili ne skakati po drugim ljudima. To nije pas za krilo iako to mnogi od njih (mislim pasa) misle. Basset ima veliku, lijepo oblikovanu glavu, tužne opuštene očne kapke i duge, nisko usađene uši. Koža na licu kao da mu je broj veća. Ima jak vrat i ramena iznad snažnih prsa i jake noge sa velikim šapama. Njegovo nisko tijelo obučeno u preveliku kožu završava repom veselo podignutim u blagi luk. Basseti su blage naravi. Odgajani su da budu dio para i dobro se slažu u paru s drugim vrstama pasa. To čini mužjaka prijateljskim, blagim i ugodnim ljudskim sudrugom poput ženke. Mužjaci nisu agresivni i ne brane svoj teritorij pod svaku cijenu. Neki od njih u stanju su bučno tugovati (tuliti) ako ih ostavimo same duži vremenski period. Skloni su, također, odlutati od kuće ako se ne drže u sigurnim, zaključanim ogradama Basseti su vrlo dobri prema djeci i zbog toga su česti ljubimci u porodicama s djecom. Zato treba posebnu pozornost obratiti da djeca u igri ne ostave otvoren prostor u kojem držite vašeg Basseta. Kada do Bassetovog nosa dođe kakav primamljivi miris nitko ne zna kamo će ga odvesti, a Basset, na žalost, ne zna pronaći put do kuće.Basseti sa velikim, opuštenim usnama i podbratkom sline podosta i više od ostalih pasmina. Iznimke "suvljih" gubica postoje, ali, generalno, Basseti su "slinava" pasmina. Za buduće vlasnike to znači da Basset slini dosta i da pravi priličan nered kod pijenja vode. Ako ste fanatik kućnog spremanja i imate averziju prema psećim slinama na podu (i povremeno zidovima) onda Basset vjerojatno nije pasmina za vas.Odrasli Basset Hound jede 2-4 posude (mjerice) hrane dnevno (mnogi proizvođači hrane na svojim proizvodima donose tablice uz pomoć kojih ćete previše hraniti vašeg ljubimca). Basseti imaju tendenciju gojaznosti i to najviše zbog njihovog tužnog pogleda vlasnik se "sažali" nad tim molećivim pogledom i daje mu više hrane nego što je to potrebno. Prejedanje je opasno za sve pse.Štenci, u zavisnosti od njihove dobi, trebaju dobiti 2-4 obroka dnevno ali to zavisi i od njihove veličine. Izbjegavajte hranu koja deblja i otpatke od ručka. Upotrebljavajte dobro balansiranu suhu hranu poznatog proizvođača u kombinaciji sa mesnim konzervama istog tipa (poneki tvrdoglavac u stanju je prevrtati posudu suhe hrane dok ne dobije nešto drugo). Mnogi stručnjaci tvrde da dodavanje vitamina i minerala u hranu nije potrebno ako se koristi vrhunska, izbalansirana suha hrana poznatog proizvođača. Ukoliko upotrebljavate dodatke, pazite na predoziranje. Kontaktirajte vašeg veterinara i u razgovoru s njim odlučite što je najbolje za vašeg psa. Skotne kuje traže bolju i obilniju prehranu.Basset Hound ima kratku, oštru dlaku na koju se ne prima voda i prljavština i ne zahtijeva posebnu njegu. Ipak, potrebno je barem jednom nedjeljno dobro četkom počešljati psa da bi se odstranila prljavština i otpala dlaka. Basseti se ne linjaju previše ako se četkaju redovito. Kupanje nikad nije previše preporučljivo, ali 4-6 puta godišnje bit će sasvim dovoljno (uz dobro trljanje grubim ručnikom) za odstranjivanje prljavštine i "nabacivanje" šminkerskog izgleda.Redovno održavanje pseće higijene stvara i poseban odnos između vlasnika i psa. Unutrašnjost uški je potrebno jednom nedjeljno obrisati mekom krpom natopljenom bornom vodom (acidi borici). Ukoliko se to ne radi moguće su infekcije. Uši je potrebno čistiti i izvana jer su zbog njihove veličine, obično, dobro natopljene hranom i kupe svu moguće prljavštinu sa tla.

Težina psa-23 - 29 kg
Visina psa-33 - 38 cm
Broj štenaca-prosjek 8
Uporaba -društvo, lov
ŽIVOTNI VIJEK
10 - 12 godina.

CHIN

Prema davnim dokumentima pretpostavlja se da su vladari Koreje (za vrijeme Silla Dinastije 377-935. g.) pretke China darovali Japanskom dvoru 732.g. Izgleda da je u sljedećih 100 god. u Japan ušao velik broj Chineva. Povijesni podaci također nagovješćuju da su izaslanici slani u Kinu (za vrijeme Tung Dinastije 618-910.g.) i Sjevernu Koreju (za vrijeme Po Hýai Dinastije 698-926.g.) doveli nazad pse točno ove pasmine. Za vladavine Shogunate Tsunayoshi Tokugawa (1680-1709) pasmina je uzgajana kao kućni patuljasti psić Dvoru Edo.



DALMATINER

Iako se pasmina današnjih dalmatinaca drži samo za društvo, stolječima je bio izvrstan radni pas. svojevremeno je to bio lovac u čoporu, retriver i ptičar. Koristio se za čuvanje stada ovaca te za lov na štetočine. Koristio se kao pratnja kočijama, a američki vatrogasci su ga koristili i za vođenje konja koji su vukli vatrogasna kola. Danas ovaj raskošni pas služi za društvo. Dalmatinac je jedina pasmina pasa koji mogu patiti od kamenca u mokračnom sustavu.

Težina psa
-24 - 29 kg (Ž)
-27 - 32 kg (M)
Visina psa
-54 - 59 cm (Ž)
-56 - 61 cm (M)
Broj štenaca-prosjek 8
Uporaba -pas za pratnju
ŽIVOTNI VIJEK
10 - 12 godina

prijatelj!!

AMERICAN STAFFORDSHIRE TERRIER

A.S.T je pasmina ni mala ni velika, pogodna za stan i kuću, što je najvažnije, veliki prijatelj svoje obitelji i drugih životinja u obitelji. On je vrlo temperamentan, veseli pas do svoje duboke starosti. Izuzetno je strpljiv i dobroćudan - nikada zlopamtilo, a ako mu je ugrožena obitelj vrlo je siguran, beskompromisan čuvar.
Stoga Američkog stafforda nije potrebno niti preporučljivo odgajati da bude čuvar, on je to sam po sebi.

Težina psa-od 25 do 30 kg
Visina psa
-43 do 46 cm (Ž)
-46 do 48 cm (M)
Uporaba-pas za pratnju



CHOW CHOW

Sigurno ste negdje u gradu ili možda na televiziji zapazili veličanstvenog i neobičnog psa s lavljom grivom i njuškom nalik medvjeđoj, toliko da isprva možda i niste bili sigurni je li to uopće pas ili neka egzotična zvjerka kojoj je mjesto u zoološkom vrtu. Ili ste vidjeli njegov plavocrni jezik i zapitali se: Isuse Boze, od čega ovaj boluje?. Ni jedno, ni drugo, ni treće, već ste susreli pravog aristokratu među psima, njegovo veličanstvo chow chow. Štene chow chowa je jedno od najslađih bića na svijeta, pravi mali plišani medvjedić. Možda se bas zato tako lako zaletjeti i zaboraviti da je to živo bice koje ima svoje potrebe, koje raste i razvija se. Imati psa obaveza je koja se ne smije shvatiti olako. Chow je predivan pas, ali i jedna od najnekonvencionalnijih pasmina. Važno je proučiti i shvatiti njegov karakter, potrebe i ponašanje i uskladiti ih sa svojim očekivanjima, inače se sve može pretvoriti u katastrofu, ne samo za vas, već i za psa.

To malo, preslatko štene ce izrasti u psa srednje veličine, dostojanstvenog i inteligentnog. Prosječno visokoj osobi (oko 175 cm) dosezat ce do koljena, a njegovo četvrtasto, dobro izbalansirano tijelo kao da ima pogon na sva četiri kotaca. Trebat ce dosta vremena i pažnje da bi ga se odgojilo u tolikoj mjeri da možemo kontrolirati njegovu snagu. Ali za uspješan odgoj prvo je potrebno izgraditi odnos pun ljubavi i poštovanja, tako da pas ima razloga poslušati vas. U protivnom, neće slušati, jer nema zašto. Zna biti strahovito svojeglav, ali uglavnom ce se pokoriti gospodaru. Obično se veze uz samo jednu osobu, iako je odan čitavoj obitelji i izabranim prijateljima.

Njegovo je krzno posebna atrakcija, bogate boje i forme, ali treba ga redovno održavati, inače ce se dlaka zapetljati. Nema mirisa ili ga ima vrlo malo, za razliku od veličine pasa.

Tiho ce čuvati vas dom, bez pretjeranog lajanja, ali ne smije ga se držati na lancu. Brzo shvati tko je prijatelj, a tko potencijalni sumnjivac. Chow ne treba puno kretanja poput nekih sportskih i lovnih pasmina, ali jedna dnevna šetnja u trajanju od barem sat vremena se svakako preporučuje. Nije pametno šetati ga bez uzice, jer ga njegova neovisnost i tvrdoglavost mogu odvesti daleko od vlasnika, tako da se cak može i izgubiti.

Mitovi i legende
Mnoge legende vezane za chowa dotiču se neobične boje jezika i unutrašnjosti usta. Tu karakteristiku s njim dijeli još jedino pasmina Shar Pei, koja dolazi iz istog područja i dijeli neke korijene s chow chowom. Za crnu boju desni u usta govorilo se da tjera zle duhove i tako se učvrstila chowova reputacija kao izvrsnog psa čuvara palaca i samostana. Dva su bajkovita objašnjenja kako je chow dobio svoj plavocrni jezik.

Prije mnogo stotina godina, u brdima je živio samotni redovnik koji je k sebi uzimao pse lutalice da mu pravo društvo. Bio je ljubazan prema svim životinjama, zbog čega su one bile duboko zahvalne. Jednog dana, redovnik se razbolio i pao krevet, i svi su se psi i životinje udružili da obave kućanske poslove i pomognu mu. Chow chow je u sumi potražio drvo kojeg je nedavno udario grom i pougljenio ga, i donio nekoliko komada ugljena, na kojima je majmun kuhao obroke dok redovnik nije ozdravio. A chowov je jezik poprimio boju ugljena kao spomen na sva dobra djela kojima je uzvratio redovnikovu ljubaznost i velikodušnost.

Druga priča kaže da je Bog, dok se svijet stvarao, otkidao sitne komadiće neba da bi na njihovo mjesto postavio zvijezde. Ti komadićci su padali na zemlju i jedino je chowu bilo dopušteno da ih lizne. I tako je dobio svoj plavi jezik.

Jedna legenda stiže iz Japana. Nekoć davno u starom Japanu, jedan je samuraj putovao kroz nepoznatu provinciju. Prelazio je preko stjenovitih planina kad se spustio mrak. U strahu da ga u mraku ne napadnu lavovi ili vukovi, još prije nego sto je sunce zašlo, zaputio se prema jedinoj građevini koju je mogao naći, uništenom hramu, koji nije pružao previše zaštite, ali samuraj ipak prostre svoj ležaj na podu i zaspi. Malo prije ponoći, probudio ga je užasan, nezemaljski urlik. Kada je otvorio oči, na mjesečini je vidio stotine mačaka svih veličina i boja. Učinilo mu se da u njihovom urlikanju čuje nešto, frazu koja se neprestano ponavljala. Ne reci Shippeitaru!ť. Nije znao sto to znaci. Odjednom, sve su se mačke okrenule i nestale. Idućeg dana, samuraj je nastavio put i u obližnjem selu sreo duboko ožalošćene ljude. Plakali su, puni tuge, jer su te noći trebali odvesti najljepšu djevicu u selu u uništeni hram, gdje su je trebali pojesti zli duhovi, koji se pojavljuju u obliku mačaka. Sjetivši se ono sto se dogodilo prošle noći, samuraj je zapitao tko je Shippeitaro. Pas, predivan pas, hrabar i snažan, nježan s djecom, a pripada našem glavešini princuť. Samuraj je napustio selo i potražio princa, i vratio se u selo sat kasnije, vodeći Shippeitaroa na povocu od prepletene koze. Shippeitaro bješe pas zlatne boje, ljubičastog jezika. Samuraj ga stavi u kavez umjesto djevice i on i još četiri muškarca uputiše se prema hramu, noseći kavez. Stigla je ponoć i mačje zavijanje poraslo je do zastrašujućeg kresenda Shippeitaro je razbio vrata kaveza, nestrpljiv da sto prije izađe, izjurio je iz kaveza kao zlatna strijela iz luka. Škljocnuo je čeljustima i zgrabio velikog macka, vođu čopora. Samuraj mu priskoči u pomoć i jednim udarcem svog maca odrubi mačku glavu. Ostale su mačke bile tako zaprepaštene da se nisu mogle ni pomaknuti i Shippeitaro ih je sve dokrajčio. Čitavo je selo još godinama i godinama poslije toga slavilo samuraja i najhrabrijeg psa u Japanu, Shippeitara.

Kinezi su ove pse držali pred kućom jer su vjerovali da njihovo namrgođeno i ozbiljno lice tjera zle duhove.

Ime pasmine
Teško je točno reci kako je ta pasmina dobila ime. Jedno od originalnih imena bio je Chao, koja je označavala velikog, primitivnog, izvanrednog psa velike snage, a ponegdje se, pogotovo u zapisima iz 17. stoljeća prije Krista spominje i ime Ao, koje je vjerojatno iskvarena verzija prvog. Također, u istom stoljeću su ga nazivali i Man Kout, odnosno barbarski ili tatarski pas. Kasnije su ga ponegdje spominjali kao Mang (pas s puno dlake), Chao (snažan pas) ili Ti (crveni pas). Zapadnjaci su ga kasnije nazivali Foreign dog (strani pas) i kineski jestivi pas, no to se ime nije uspjelo održati jer nisu htjeli da ih se stalno podsjeća na to da je taj pas služio za jelo, pa su usvojili naziv chow chow. To je možda stoga sto je većina robe donesene iz Kine bila poznata kao chow chow na iskvarenom engleskom, ili su se pri davanju imena poslužili originalom: Chao.

Kategorija-Non-Sporting Group
Težina psa-20 - 35 kg
Visina psa-46-51 cm
Uporaba-pas za pratnju

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.